Rusenje “argumenata” mitomanije o nekom fantomskom hrvatstvu Bosne i Hercegovine

Vidi dole:
slika

dakle jasno se kaže da su dolaskom u područje Like Hrvati zatekli SLAVENE i Avare

slika

a zatim da se Hrvati nisu mogli naseliti u ostalim dijelovima Balkana jer su bili već naseljeni SLAVENIMA, iako je ovdje Klaić malo pobrkao stvari pa odlučio Bosnu “naseliti” srbima umjesto SLAVENIMA

slika

dakle jasno je označeno područje koje su “zauzeli” Hrvati svojim doseljavanjem
sve ostalo BIJELO označeno na karti su ranije naseljeni SLAVENI

slika
slika

Historijski mitovi u zemljama nasljednicama Jugoslavije
Inter University Center, Dubrovnik, 16-18 septembar 2004.
MILAN BALABAN
MILAN BALABAN, rođen 03.07.1981. godine u Banja Luci, trenutno živi u Laktašima. Osnovnu školu završio u Banja Luci i Laktašima.

MITOVI O PORIJEKLU NARODA U BOSNI I HERCEGOVINI
Prva stvar koja se primjeti kod mitova o samom postanku naroda u BiH je njihova isključivost pošto mitovi jednih isključuju mitove drugih. Osnovni zadatak tih mitova je da dokažu temeljno pravo jedne etničke zajednice na određenu teritoriju, pri čemu se poriče pravo drugih etničkih zajednica na tu teritoriju. U njima se najbolje vidi sklonost ka iskrivljenim, romantičarskim interpretacijama istorije. Ukratko pojednostavljeni mitovi o porijeklu naroda u Bosni i Hercegovini se sastoje od toga da Srbi poriču postojanje Bošnjačke nacije, smatrajući je vještačkom tvorevinom, a donekle se to odnosi i na Hrvate u BiH. Za njih su to samo islamizovani i pokatoličeni Srbi, koji su zbog materijalnih, ili nekih “drugih” “niskih” pobuda napustli vjeru praotaca, a time i srpsku etničku cjelinu.
Za Hrvate Bosna je stoljetna katolička, tj. hrvatska zemlja, pošto se katoličanstvo poistovjećuje sa hrvatstvom, sa srednjevjekovnim katoličkim bosanskin kraljevima i plemstvom. Bošnjaci su samo islamizovani Hrvati, “hrvatsko cvijeće”, a taj mit je do najnovijeg vremena evoluirao do svoje negacije. Srbi su u većoj mjeri samo doseljeni pravoslavni Vlasi, kojima je srpska propaganda dala srpski nacionalni identitet, i popravoslavljeni katolici.
Kao odgovor na takve mitove Srba i Hrvata, koji im poriču i pravo na postojanje kao posebnog naroda, javlja se bošnjački protumit, koji teži da istakne kontinuitet srednjovjekovne bosanske države, osmanskog perioda i savremene BiH. Uporedo s tim, i mit o kontinuitetu bosanskog, odnosno bošnjačkog naroda. Marginaliziraju se Srbi i Hrvati, odnosno potpuno se poriče izvornost srpske i hrvatske komponente u BiH, pošto su to samo doseljenici, ili još radikalnije samo Bošnjaci pravoslavne i katoličke vjeroispovjesti, kojima ja politička i vjerska propaganda, dala srpski, odnosno hrvatski identitet
Hrvatske mitologizatorske predstave o porijeklu naroda u BiH, kreću od postavke da je Bosna stoljetna katolička, tj. hrvatska zemlja. To prenošenje savremenih gledišta u prošlost gdje se katolici poistovjećuju sa Hrvatima, bez obzira na to što se katolici u Bosni još u XIX vjeku nisu nazivali Hrvatima je nategnuto sa same metodološke tačke gledišta. Kao argumenti za to su se navodili srednjevjekovni ikavski zapisi i natpisi, pa pošto ikavicom pišu samo Hrvati, onda iz toga slijedi logićan zaključak da Bosnu naseljavaju Hrvati. Takođe se prisvaja i banska titula koju su od bana Borića pa do Tvrtka I nosili bosanski vladari. Pošto je to autentična hrvatska vladarska titula, takođe slijedi logičan zaključak da Bosnu naseljavaju Hrvati. Pri tom se prelazi preko tog da je ban Borić bio ugarski vazal, porijeklom iz Slavonije, koga su Mađari postavili, pa mu vjerovatno i dali tu titulu. U tim mitovima se obično tvrdi da su bosanski vladari i plemstvo bili katolici, i opet se vrši poistovjećivanje katolika i Hrvata. Za većinu plemstva se to sigurno ne može tvrditi, pošto je upravo plemstvo bilo najveći zaštitnik Crkve bosanske koja nije zahtijevala zemljišne posjede i prihode, za razliku od katoličke crkve. Istinski nesumnjivi katolicizam vladara Bosne je takođe teško dokazati, pošto su se oni ponašali u skladu sa političkim prilikama, kako su se jedino i mogli ponašati u vjerski podjeljenoj zemlji.

Hrvatski mit o Bošnjacima je tokom vremena evoluirao od teze Ante Starčevića iz XIX vjeka o Bošnjacima kao Hrvatima islamske vjere, do svoje negacije krajem XX vjeka. Tek tada je potpuno napuštena i Bošnjacima priznat status posebne nacije, mada su i oni sami u nekim periodima, konkretno tokom II sv. rata, prihvatali hrvatski etnički identitet .
Srbi se u hrvatskim mitovima smatraju samo potomcima srbiziranih pravoslavnih Vlaha, i popravoslavljenih Hrvata, ili doseljenicima za vrijeme turske vladavine. Pri tome se uvjek govori o Vlasima kao etničkom elementu, a ne o stanovništvu sa vlaškim statusom, kako se taj problem inače posmatra u srpskoj istoriskoj nauci. Neki autori, poput Dominika Mandića čak navode od koga navodno potiču današnji Srbi u BiH:
32-35% od pravoslavnih Hrvata
50-52% od neslovenskih Vlaha
6-7% od posrbljenih Bugara, Grka, Albanaca i Jermena
8-10% pravih etničkih Srba koji su došli za vrijeme Austro-Ugarske vladavine i dve Jugoslavije.
Tvrdi se kako su ih Turci naselili u tzv. “Tursku Hrvatsku” između Une i Vrbasa u periodu od 1528. i pada Jajca i1592. i pada Bihaća, kada je tamošnji katolički, tj. hrvatski živalj istrebljen i protjeran. Uopšte se ne uzima u obzir da je još Ajnhard 822.god, zapisao da je Ljudevit Posavski pobjegao Srbima koji drže veliki dio Dalmacije. Pretpostavlaj se da je pobjegao preko rjeke Save u oblast u slivu rjeke Vrbas, što svjedoči o raširenosti srpskog imena na tim prostorima još u IX vjeku. Mitizira se navodni “masovni” prelazak katolika na pravoslavlje, a time u krajnjoj liniji i njihovu srbizaciju, u istočnoj Hercegovini i sjeveroistočnoj Bosni. Time i islamizacijom se obašnjava pad katoličkog stanovništva od navodne apsolutne većine, čak 85% prije Turskog osvajanja, do samo 25 000 poslije Bečkog rata (1683-1689).
Stabilan porast katoličkog odnosno Hrvatskog stanovništva se bilježi tek poslije Austro-Ugarske okupacije Bosne 1878 god.

slika
slika
slika
slika
Iz knjige:

http://img149.imageshack.us/img149/7500 … faimam.jpg

Mazuranic i njegova zapazanja:

http://img23.imageshack.us/img23/7470/hrvatisvijest.jpg

Hrvatska svijest samo kod ucevnih ljudi, dok seljani nisu imali pojma o njoj.

http://img571.imageshack.us/img571/3069 … ijest2.jpg

‘Bosna i Hercegovina i ustavne uredbe’ 1911. godine piše austro-ugarski diplomat A. Sheck:

“Kada se jednom srpskom /pravoslavnom/ seljaku postavi pitanje sta je, on samosvjesno odgovcara: ‘Srbin, gospodine’, a kad se to isto pitanje postavi katolickom seljaku, on stidljivo odgovara da je katolik. Ni od jednog bosanskog seljaka nisam cuo da je Hrvat. Nasuprot tome, bosanski intelektualci, zanatlije, trgovci katoličke vjere priznaju se bez izuzetka Hrvatima”

To pokazuje da širenje hrvatske nacionalne ideje još 1911. nije uzelo maha kod Bosnjackih katolika na selu.

Fratar Jukic banjalucanin u svom “Kolu” veli da Bosnjaci ne znadu za ime Hrvatsko.

Katolicki svecenik Matija Katancic

“Uvjerices se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji narocito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali“.

Bosnjak katolicke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukic ce zabilježiti da u Bosni, u 19. stoljecu, “katolici ne znaju šta znaci rijec Hrvat, a kamoli da se oni osjecaju pripadnicima hrvatske nacije”.

i dubrovački list “Crvena Hrvatska” 1892.god. “priznaje” da se nacionalno pitanje razmahalo tek dolaskom Austo-ugarske

slika

ima li smisla PRVOBITNE SLOVJENSKE ŽITELJE BOSNe koji su sebe nazivaju BOŠNJANI pribrojiti srbima ili hrvatima !!

slika

IZVOR:
http://www.camo.ch/geneza_bosnjaka.htm

Hrvati su se u Bosni poceli razvijati kao narod, iz onih preostalih i malobrojnih neislamiziranih katolika koji su naseljavali oblasti Zapadne Hercegovine, Srednjebosanskog bazena i Bosanske Posavine. Zahvaljujuci Ahdnami sulatana Mehmeda II Fatiha izdatu Andjelu Zvizdovicu 1463. godine, bio je dozvoljen rad franjevcima i omogucene su ima cak i neke privilegije uz odredjene uvjete. Ali bosanski katolici se ni tada ne imenuju Hrvatima. Sami sebe zovu katolicima, govore bosanski jezik, a bosanski franjevci: Divkovic, Lastric, Martic, Jukic i drugi pisu latinicu, jer su i glagoljica i bosancica istisnute iz samostanske upotrebe. Ilirski pokret u Hrvatskoj nasao je svoj odjek u usima katolika Bosnjaka. U zelji da se oslabi Turska Carevina u Bosnu se infiltriraju ilirci ne bi li, istovremeno progonjeni od ugarskih vlasti djelovali iz Bosne.

Za one koji nikada nisu culi o “ocu hrvatske knjizevnosti”.

:arrow: http://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Maruli%C4%87

Boj su bili š njimi Harvati, Bošnjaci,

Garci ter Latini, Sarbli ter Poljaci.

Cijeli tekst:

Molitva suprotiva Turkom

Svemogući Bože moj, kim svaka postaju,

Odvrati jur gnjiv tvoj, ter pomiluj naju.

Ostavi zlu volju, pozri na virni puk,

Gdi tarpi nevolju svak´ čas od turskih ruk.

Luge, sela, grade popliniv s´žegoše,

Muže, žene, mlade svezav povedoše.

Ubiše junake koji se arvihu,

A ine nejake u sinžir vedihu.

Sinke porobiše od krila materam,

I jošće činiše njih vašćine kćeram.

Daleč rastavljaju od draga miloga,

Tih tamo prodaju, a simo inoga.

Evo još oltari tvoji raskidaju,

I sve svete stvari tlačiti ne haju.

U temple se svete konje uvajaju,

Prilike propete pod noge metaju.

Svite, u kih tebi služba se činjaše,

Raskrajati sebi u kovadih jaše.

Pehare kovaše od kaležev tvojih,

I još pokovaše pase sabalj svojih.

Oto, ča je gore, divstvo oskvarniše

Divic, ke pokore čineći, služiše;

Ter dicu neumiću obrizav, tiskoše

U veću nesriću ner kih posikoše!

Eto jur potarvši mnoge gospode stan,

Hite ne ustarpši ostalih dati van.

Sve dni ter sve noći nigdir ne sustaju,

Nastojeć primoći karstjan ki ostaju.

Tako je sila njih jure objačala,

Da moći ni u svih ka bi jim pram stala.

Nastupaju na nas, a nas je strah ubil;

Jur puk tvoj gine vas, a ti si odstupil.

Oni nas tiraju, vežu, biju, deru,

Za te se ne haju, ni za tvoju veru,

Složiti pod noge ku su odlučili;

Moćju sile mnoge svih su jur sključili.

Li kakono plami kad pada u gori,

Ostane carn kami i brez listja bori,

Inako t´ ne ostaju gradi tere mista,

Kano opušćaju, plinujuć sva lita.

Boj su bili š njimi Harvati, Bošnjaci,

Garci ter Latini, Sarbli ter Poljaci.

Eto još boj biju nici, a nikih ni,

A druzi ne smiju, jer jim si gnjivan ti;

Rit se ča bo prudi, al vojske kupiti,

Ako, ki svih sudi, neće se smiliti.

A ti, Gospodine, grihe jur otpusti,

Da puk tvoj ne zgine, jur milost na nj spusti.

Rači se smiliti, slomi mač poganski,

Ne daj pogubiti ostatak karstjanski.

Eve smo rojen´je, da ti s´ naš spasitelj;

Proda nas zgrišen´je, da ti s´ otkupitelj.

Dostojno jest da mi za grih zla patimo,

Da milosrdan si ti, za to te molimo:

“E Bože, odnesi jur taj bič od naju,

A na njih nadnesi kino te ne znaju.”

Tebi vapijemo, tužeći u plaču:

“Tvoji smo, a ginemo, pogani nas tlaču.”

Radi su svih požrit, nigdar karvi siti;

Sve će, diju, podrit, a puk tvoj pobiti.

Ispunit toj hteći, nigdar ne pristaju,

Jednih zavodeći, druzih pobijaju.

Bijući primaju kašteli, gradove,

Tako t´ sve obladaju priljuti lavove.

Uteći prid njih zlom jur nimamo kuda,

Ner pod tvojim krilom ki kraljuješ svuda.

Lahko sve njih sile ti moreš ustavit,

Ke su odlučile s tobom nas rastavit.

Ako s nami stati budeš, Gospodine,

Hoće se odarvati narod ki sad gine;

Ter će vazet smionost, udrivši potirat,

Ako tvoja kripost bude nas podpirat.

Jur dovolje budi, jur budi dovolje,

Slobodi tve ljudi od toke nevolje.

Oto vidimo mi da svih karstjani moć

Biti se uzmožna ni, nimajuć tvu pomoć.

Narodi prijaki izgubiše jakost,

Jere u boj taki nimaše tvu milost.

Eto bile polja od kosti vitezov,

Kimno nije broja, i vojvod i knezov;

I ki s malo ljudih razbijahu mnoštvo

Buslomansko svudi, zgubiše hrabarstvo;

Ne mogoše branit listo daržavu svu,

Ni sebe još shranit, uzmak ti ruku tvu.

Jer ti buduć sardit za grihe naše nam,

Tko će moć osidit u grad, ter stati pram?

Mači ne valjaju, ni šćit s oklopljami,

Ni ki upravljaju strilom, ter puškami;

Jake konje ter kopja napravit

Na nas buduć gnjiv tvoj, ča ćemo opravit?

Kako poni za grih puk tvoj je za zginut,

Tako ne zgubi svih milosardjem prignut;

Ostavi sarditost tere se jur smili,

Učini nam milost, k tebi smo pribigli.

Rasarjen činjaše da tvojega puka

Pod oblast stavljaše patarinska ruka;

Umiljen puk paka tebe uzmoljaše,

I tva desna jaka njih oslobojaše.

Molimo se sad mi, bijeni turskom silom,

Da nas jur otmeš ti jakosti tve dilom.

Ne htij već odiljat; čini da poznaju,

Da grih naš pobijat ja, ne oni naju.

Onako ukaž´ njim moć i jakost tvoju,

Kakono i onim ki skupiv moć svoju,

S koli ter s vojskami za pukom udriše

Putem med vodami, ter se potopiše.

Tako, kako ukaza sionikom onim,

Kih oganj nakaza i da jim smart sasvim;

Rasarjen ti, platit hoti njih s uzroka,

Jer htihu uhvatit Iliju proroka.

Onako još kako ukazal jes´ onim,

Ki sedoše jako pod gradom Dotajim,

Radi tu uhvatit Elizeju tvoga,

I ne jaše vidit s uzroka takoga.

Ukaž´, Gospodine, kako s´ ukazao

Asirske jačine kada s´ nakazao;

Mnoštvo kad veliko s vojvodom oholim

Došad, svekoliko sta pod Jerozolim.

Tej sile i tu moć razbil tada tko bi,

Ner on ki jednu noć toko tisuć pobi?

Ukaž´ još, Bože moj, kakono i tada,

Kad Ksara kralj u boj vojask vodi stada,

Rat čineć puku tvom, puku Izraila,

S oružjem i s mnoštvom sminim u taj dila.

Kih desetsto tisuć, trista koles biše,

Posla ti strah moguć i pleći obratiše.

Ozrit se ne smiše, a sam kralj za njimi,

S kim jih malo biše, sikuć proti svimi.

Ruke tve još kripost nevirnu narodu

Ukaži tva milost, ki nam čini škodu:

Ukazao s´ kako kad sile prez broja

Ročiše se tako vazet mista tvoja;

Mista izraelska pred sobom podbiti,

Vojska idumejska i s njom Moabiti.

S njom još Amoniti, ki totu skupiv se,

Ne jaše grad riti, mev sobom svadiv se.

Ubijeni legoše, svojih svoji bijući,

I tad izlizoše grajani tekući;

Arvanje ne činiv, okol razgrabiše,

I blago popliniv, hiše napuniše.

Pokaž, Gospodine, da kako saržba tva

Za naše krivine nas u nevolju da,

Onako smiljen´jem da nas mož´ obranit,

Tere s utišen´jem slobod nam povratit;

Turke sve podvratit za blud njih nevere,

Njih silu pokratit ka nas koljuć dere.

Evo plačne k tebi majke tužne hode,

Da ne plode sebi, jer njih plod odvode.

Niki su prognani iz bašćine svoje,

A niki pogani u sužanstvo stoje.

Taj plače dičicu, taj muža, taj žene,

Plače brat sestricu, a sestra bratca nje.

Jur dopre do tebe vapaj i suze njih,

Ne daj da povede nemiran Turak svih.

A ti, ki s´ propeti Bog, Gospodin naju,

Nam si dal Karst Sveti, ne ki te ne znaju:

Iznesi od bluda nas, tere od djavljih ruk,

Na križ pridav uda, otkupi viran puk.

Ne daj da nas dave pogani nogami,

Ali da nas strave, sikući sabljami.

Fruštan´ja taj i boj od nas jur odvrati,

Ter silu, koj ni broj, nevirnikom skrati.

I ti, Gospo mila, moli sinka za nas,

Koga si rodila, ne zgubiv divstva glas;

Ne pristan moleći za sve Duhe Svete,

Da Bog nas mileći odbije proklete,

i tvardost pribije priljutih sardac njih,

Ali jih pobije da ne ginemo s njih.

Ti nas, Gospe, brani pridav sinku tvomu,

U vas smo ufani, a ne u inomu;

A paka odbivši od nas nevirnike,

Gori nas primivši, spasite u vike. Amen.

:arrow: http://hr.wikisource.org/wiki/Molitva_suprotiva_Turkom

slika
slika
kad sam se ja oko ovoga sa hrvatima raspravljao kao “bosančeros” sa mojih 672 posta dok nisma banovan
http://www.forum.hr/showthread.php?t=213411&page=128

i tad sam imao osjećaj (iakonisam imao ovakve pdoatke kao što imamo sada) da to jednosatvno NIJE TAČNO i da veze s mozgom nema

a evo čovjek to naučno i dokazuje
slika

slika
slika
slika
slika
slika
slika
Dr. Snježana Buzov, profesorica na Ohio State University (Ohio, SAD), na Odsjeku za bliskoistočne jezike i kulture, u sklopu obilježavanja 60 godina rada i djelovanja Orijentalnog instituta u Sarajevu u kojemu je nekad radila, sudjelovala je na znanstvenom skupu „Kulturno-historijski tokovi u Bosni 15-19. stoljeća” (organiziran u povodu obljetnice), s radom pod nazivom „Značaj Bosne za razumijevanje osmanskog pravnog sustava i osmanske pravne prakse”.
slika

slika

slika
Alievo pogresno tumacenje da su Bosnjaci samo hrvati koji su dobili ime po rijeci Bosni se moze objasniti cinjenicom da je Ali proveo glavninu vremenu u Kliskom sandzaku a dio tog sandzaka se je zvao “vilayet i Hirvat”, u to doba ovo podrucje je imalo izmjesano stanovnistvo Vlaha i nekih skupina muslimana i krscana, tako da on kao dosljak nije ni mogao znati neke stvari.
Poznati turkolog Kemal H. Karpat u istoj knjigi je misljenja kao i Robert J.Donia koga citira da termin Bosnjak nije umjetni termin , svako identifikovanje Bosnjaka sa bili srbima ili hrvatima su politicke manipulacije.

slika

Vise na linku:
bosnatopvjesti

2 thoughts on “Rusenje “argumenata” mitomanije o nekom fantomskom hrvatstvu Bosne i Hercegovine

  1. Gluparije umobolnih ljudi tipa “zelim-biti-zaseban-narod” koji nisu u stanju da prihvatu istinu da su Hrvati islamske vjere, cega su se preko 90 % ljudi sve do iza Drugog svjestkog rata izjasnjavali. A vidi se da je prica o “glupom Bosancu” zaista isitna gledajuci da cak pogrjesno citiraju hrvatske knjige u kojima Hrvati citiraju velikosrpske lazi o nehrvatstvu Bosne-Hercegovine.

    Sam turski povjesnicar Mustafa Aali iz 16. stoljeca u svom poznatom djelu “Tarihi Aali” navodi da su “Bosnjaci pleme Hrvatskog naroda”. Tu cinjenicu je pocetkom proslog stoljeca prvi objavio poznati Hrvat islamske vjere: Dr. Safvet-beg Basagic!

    Volim

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.