Bosna Politika

DEJTON I PRESUDA ZA GENOCID KAO POVIJESNO SUĐENJE ALIJI IZETBEGOVIĆU

DEJTON I PRESUDA ZA GENOCID KAO POVIJESNO SUĐENJE ALIJI IZETBEGOVIĆU

Sarajevo, 2.10.2014. — Alijin potpis na dejtonski “ustav” u Bosni pravljen nožem, nije “naš potpis”. Presuda za genocid nije izgubljena nego dobivena bez obzira što je jedini “ovlašteni” izdajnik vlastitog Ustava – posljednji predsjednik RBiH, Izetbegović – učinio sve da Tužbu relativizira svojom “mudrošću” kako “nema loših naroda – imaju samo loši pojedinci” da bi spasio svoj potpis i RS u njemu. Ova lažna dilema je sa Presudom otišla u Izetbegovićev povijesni portfolio jer je Sud za države 2007. godine (a ne nikakav privremeni Tribunal za pojedince) presudio da je dilema narod ili pojedinac, lažna dilema – jer postoje i “loše države” kao što je njegova RS i Sud za njih, i Presuda za genocid, što povlači uključenje mnogo jačeg pravnog sistema od onog na Tribunalu za pojedince, odnosno jačeg i od volje “velikih sila” jer upravo one čuvaju taj sistem čistim od prevaranata i “filozofa” pjesnika smrti ili jednostavno idiota koji se i danas hvale da su recimo uspjeli sačuvati koridor za Goražde (u internacionalno priznatoj državi čiji je Ustav do njihovog sjedanja sa ilegalnim bezvrijednim ubicama, bio pod zaštitom poglavlja 7 Povelje UN).

“Velike sile” njih – bošnjačke pregovarače – nisu natjerale nego su pristale da ih poslušaju u njihovoj volji da RBiH kao članicu UN izvuku iz područja prava na područje dogovora gdje su i granate po Sarajevu i srbijanski korpusi pratili “pregovore” kao pregovarački argumenti. Tako su “velike sile” sačuvale čistim svjetski pravni sistem da bi mogle vladati svijetom “pravnim sredstvima” a mizernim prevarantima, bošnjačkim pregovaračima vlastitog Ustava RBiH, svjedočili izdaji a ne bili nikakvi garanti kako ovi vole danas prikazati dejtonsku sramotu i tragediju Bosne.

Ne samo pregovarači i izdajnici, nego i bezbroj karijerista, lopova i prevaranata iz zemlje i svijeta, pa i akademskih tipusa, se sjatilo da prvo nabuba Dejton napamet pa da objavi knjige, pa da se onda nahrani diplomama i karijerama i ugodnostima dejtonskog “švedskog stola” na kojem nije Dejton nego Bosna ponuđena da se uzme šta ko hoće. Nakon Presude International Court of Justice (ICJ), 26.2.2007., hiljade stranica svojih piskaranja u odbrani Dejtona, “dejtonski” intelektualci i “legalisti” moraju napustiti kao bezvrijedne. Međutim, ne postoji nikakvo opravdanje za očekivanja obračuna sa “Dejtonom” dejtonskim institucijama kakav je OHR osim ako se ne radi o spašavanju i svojih “naučnih radova” spašavanjem Dejtona u trenutku kad su čak i UN, EU i SAD donijeli rezolucije o potrebi napuštanja istog.

Ako se stvarno Presudom ICJ 2007 misli osporiti Dejton po osnovu ius cogens norme, onda nema nikakve potrebe za novim inicijativama, zahtjevima ili “aktivnim legitimacijama”, jer su Presudom presuđene za genocidne ne samo institucije RS, kao krivac za genocid, nego i dejtonske institucije i “Dejton” kao rezultat genocida po osnovu ius cogens norme i člana 53 u referentnoj Bečkoj konvenciji – poglavlje o ništavnosti ugovora. Ponovna suđenja (ili referendumi ) nisu potrebni i ne smiju se ni desiti ako se želi kontinuitet prava i pravo na presudu i državnost RBiH. Dovoljno je javno, nakon presude legalno i legitimno nepriznavanje, nepoštivanje i građanska neposlušnost prema simbolima i dejtonskim “legalistima”, a na osnovu Presude ICJ. Uslov za to je odbacivanje famozne “teorije sudbine” koju su nam ponudili umjesto Teorije države i Prava i još tražeći da stanemo iza njihovog “jedinstva” u izdaji i ratu protiv i nas i naše djece i naše države.

Spašavanje Bosne kroz “anekse i institucije Dejtona” je ipak “jahanje mrtvog konja” tj. kretanje unutar ilegalnog i ugovora i ustavnog okvira zarad čuvanja bezvrijednih knjiga i izgubljenih godina za bezvrijedne karijere, diplome i katedre. Još se ne spominje javno i još jedan član iz poglavlja o ništavnost ugovora iz navedene Konvencije, a to je član 48 o NELEGITIMNOJ VOLJI (Alije Izetbegovića) u kojem se ništavnim smatra svaki međudržavni ugovor gdje postoji “nelegitimna volja” tj. gdje je, na primjer, predstavnik države imao mandat da pregovara o miru a pregovarao o ustavu suprotno zabrani iz tada važećeg Ustava (član 155 koji Izetbegovićevo djelo Dejton smatra teškim krivičnim djelom).

Građani – a ne političari – su vlasnici ustava i imaju pravo na povrat onog što im je oduzeto genocidom tj. Ustava RBiH. Po Visentalovoj definiciji, bilo kakvo, a posebno akademsko, “nagovaranje žrtve da prihvati rezultate genocida je također genocid”.

Prof. dr. Suad Kurtćehajić na Face TV: https://www.youtube.com/watch?v=ptxNt9_Zfrw

orbus.be

One comment

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: