1325 dolazak franjevaca u Bosnu

iz knjige Sima Ćirković:Istorija srednjovjekovne bosanske države, strana 109-110
(skenirane orginal stranice s emogu pogledati ispod teksta)

Upravo u vrijeme kad je Bosna dobila svoje prve pravoslavne i katoličke žitelje, otpočela je i jača papska aktivnost prema Bosni. Iz Avinjona je pokrenuta akcija koja je imala veoma dalekosežne posljedice. U proljeće 1325.g. upućen je u Bosnu, u misiju koja imala za cilj obraćanje heretika i sprovođenje inkvizicije, franjevac Fabijan. Banu Stepanu II i ugarskom kralju Karlu Robertu preporučen je fratar kao ličnost koja treba zajedno sa ostalim inkvizitorima da ukloni heretičke zablude i narod izvede „na svjetlo prave vjere“. Od obojice vladara papa je očekivao da će svim snagama pomoći poduhvat franjevaca.
Iz čitavog tog brižljivo isplaniranog posla, međutim, nije ništa proizašlo, zbog toga što su se protiv franjevačke misije pobunili dominikanci, koji su ranije dobili inkvizitorska ovlaštenja. Planula je ogorčena borba između dva reda oko prava na rad u zemlji gdje ni jedan ni drugi nisu uhvatili korijen. Glavno poprište je bila papska kurija u Avinjonu gdje su 1327.franjevci u dva maha trijumofovali: dobili su isključivo ovlaštenje za inkvizitorski rad u Bosni, a 1330. dominikancima je zabranjeno da ih u poslu ometaju. Na drugoj strani, i bosanska biskupija u Đakovu stvarala je probleme. Papi je još ranije bilo rezervisano pravo da imenuje ovog titularnog bosanskog biskupa, a kad je 1334. stolica upražnjena izabrao je kaptol svoga kandidata, dok je kralj Karlo za biskupa postavio nekog laika. Tek poslije dvije godine smutnji stvar je bila riješena papskom potvrdom kaptolskog kandidata.
Tada se izmjenila i papska politika prema Bosni. Novi papa Benedikt XII se oborio i na bana s kojim je njegov prethodnik računao u borbi za obnovu katoličanstva u Bosni.Na takvu papsku orijentaciju svakako su djelovale i optužbe i intrige banovih protivnika iz redova hrvatskih velikaša. U svakom slučaju papa je u ličnosti bana Stepana II vidio krivca za neuspjeh inkvizicije u Bosni, te je u proljeće 1337. pozvao hrvatske velikaše Kurjakoviće, krčke knezove, Šubiće, Nelipca i njegov rod, da napadnu heretičku Bosnu i oružanom silom potpomognu djelovanje franjevaca koje još uvjek nije pokazivalo rezultate. Tada je, međutim nastupio jedan sasvim neočekivani obrt. Protiv ovog poduhvata je energično ustao kralj Karlo Robert, koji i inače nije bio u dobrim odnosima sa ugarskim visokim klerom, a preko njega i sa papskom stolicom. Sve velikaše koji bi napali bosanskog bana proglasio je unaprijed za nevjernike i odmetnike i zabranio da im se ukaže ma kakva pomoć. Interes ugarskog kralja, koji ga je naveo da osujeti „krstaški pohod“ protiv Stepana II prilično je razumljiv: bosanski ban bio je njegov lojalni vazal dok su hrvatski velikaši uporno ometali učvšćivanje kraljevske vlasti u Hrvatskoj. Uskoro se ipak pokazalo da ni ugarski kralj nije sasvim nezainteresovan za crkvenu situaciju u Bosni. On je 1339. nagovorio generala franjevačkog reda Gerarda Eda (Odonis), koji je u Ugarskoj boravio sasvim drugim poslom, da pođe u Bosnu i ispita i sredi tamošnje crkvene prilike.
Slika
Slika

bosnatopvjesti

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.