… presedan promjene međunarodnih granica na vrlo osjetljivom prostoru što ugrožava mir, ne samo u BiH, nego i u Evropi; uzrocima i posljedicama onoga što se desilo u BiH i razlozima zašto se to povlači u drugi plan; porukama iz Evropske unije da put prema članstvu BiH može potrajati desetinama godina; te ističe da “demokratske vrijednosti ne mogu biti prostorno ograničene niti ekskluzivne, jer time gube karakter univerzalnosti, posebno kada se radi o jednom relativno malom području”.

Piše: Haris Silajdžić

Obznanjivanjem politike proširenja Evropske unije (EU) postalo je jasno da je Bosna i Hercegovina (BiH) veoma udaljena od članstva u ovom projektu od historijskog značaja, ne voljom većine svojih građana. To je iznijelo u prvi plan neke okolnosti nepovoljne za BiH. Ovaj tekst ukazuje na neke aspekte aktuelne situacije, na posljedice neprovođenja Dejtonskog sporazuma (Dejton), odnos međunarodnog faktora prema tome, zatim na značaj historijskog konteksta, te na korake koje je moguće poduzeti s ciljem iniciranja izlaska iz zastoja. Na kraju je ponuđeno jedno viđenje uloge i značaja napredovanja BiH prema članstvu u NATO-u koje autor vidi kao ključno za mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu. Ovaj dijapazon po sebi podrazumijeva nešto duži tekst.

Neprovođenje Aneksa 7

Radi se prije svega o činjenici da BiH ne može provoditi reforme koje su nužne za nastavak puta prema članstvu u EU, između ostalog i zbog toga što Dejton nije proveden. Ta činjenica uzrok je raznim zastojima ili blokadama koje stoje na putu napredovanja BiH u svim sferama. Ilustrativan je primjer ključnog Aneksa 7 koji nije proveden u entitetu Republika Srpska (RS) zbog sistemskih i sistematskih opstrukcija vlasti tog entiteta.

Ovaj aneks se bavi povratkom izbjeglica, to jeste posljedicama etničkog čišćenja koje je provedeno radi stvaranja etnički čiste teritorije u okviru velikosrpskog ekspanzionističkog projekta. Insistiranjem na posebnom aneksu, Dejton apostrofira neprihvatljivost prakse etničkog čišćenja i propisuje povratak na prethodno stanje. Aneks 7, međutim, nije proveden što je dovelo do toga da samo jedan narod ima monopol nad entitetskim glasanjem u Parlamentarnoj skupšini BiH (PSBiH) iz entiteta RS, u ovom slučaju Srbi.

Aneks 4 (Ustav BiH) uspostavio je dva zasebna mehanizma zaštite u PSBiH, jedan etnički, a drugi teritorijalni. Prvi se realizira kroz institut vitalnog nacionalnog interesa, a drugi kroz entitetsko glasanje koje je legitiman mehanizam entiteta kao teritorijalne jedinice uz učešće svih građana u cilju zaštite od dominacije. Neprovođenje Aneksa 7 dovelo je do spoja etničke i teritorijalne zaštite.

Evropski sud za ljudska prava u slučaju Pilav ukazao je na nedopustivost kombinacije etničkih i teritorijalnih kriterija, te je prihvatio argumentaciju da privilegija zastupanja interesa entiteta ne može pripadati isključivo jednom narodu, niti se može isključiti druge iz takvog zastupanja. Zbog onemogućenog povratka Bošnjaci i Hrvati nisu u dovoljnom broju mogli biti birani u PSBiH, pa je na taj način entitetsko glasanje pretvoreno u monopol jednog naroda, što je suprotno Dejtonu. Ovakvo entitetsko glasanje je, prema tome, nelegitimno.

U praksi to znači da oko 23 posto Parlamenta odlučuje bez obzira što predstavlja manjinu. Ova anomalija bez presedana u historiji odlučivanja u parlamentarnoj demokratiji poznata je, kako domaćim, tako i stranim akterima. Pored pomenute presude Evropskog suda za ljudska prava o ovom pitanju izglasana je Rezolucija u američkom Kongresu, a Venecijanska komisija je objavila svoje mišljenje; sve upućuje na potrebu reforme ovakvog entiteskog glasanja, jer krši osnovne principe parlamentarne demokratije, pogotovo zbog toga što se tiče onih čija su sva prava teško narušena. Ovo stanje, međutim, ostaje nepromijenjeno.

Nelegitimni etnički veto

Drugim riječima, vlasti u RS-u, ne samo da nisu kažnjene za kršenje Dejtona u najvažnijem Aneksu nego su i “nagrađene” mogućnošću da posljedice tog kršenja pretvore u dominaciju u procesu odlučivanja. Potrebno je podsjetiti da međunarodna zajednica predstavljena velikim silama garantira provođenje Dejtona.

Osnovi razlog zbog kojeg famozni Aprilski paket nije prihvaćen u Parlamentu Bosne i Hercegovine je upravo taj; novi, reformisani Ustav ostavljao je mogućnost da nekih 23 posto odlučuje putem nelegitimnog etničkog veta (nakon tri kruga glasanja) da li će biti izabrane institucije države, prvenstveno Predsjedništvo i Vijeće ministara, to jeste, da li će BiH biti država, ili privremeni savez dva entiteta. Štaviše, taj veto je ovim nacrtom procentualno pojačan zbog promjene broja članova Parlamenta.

Potrebno je naglasiti da su skoro sve intervencije visokog predstavnika u BiH bile uzrokovane posljedicama entitetskog glasanja. Aktuelna situacija i dalje stvara potrebu za intervencijama, ali one u potpunosti izostaju. Insistiranje na daljem radu na reformama, bez sankcioniranja ozbiljnih kršenja Dejtona, pogoduje velikosrpskom projektu, a ne evropskoj perspektivi BiH. Ovakav pristup ozbiljno dovodi u pitanje mir u BiH. Otvoreni i sve češći pozivi na odcjepljene bosanskohercegovačkog entiteta RS su dokaz ovoj tvrdnji.



BiH je, dakle, onemogućena u daljnjem razvoju, što znači da može, uz pomoć međunarodne zajednice, održavati postojeće stanje ili nazadovati, što je izglednija varijantna. Status quo  odgovara interesima politike bazirane na velikosrpskoj ekspanzionističkoj ideologiji koja na teritoriju BiH, očišćenu od nesrpskog stanovništva, gleda kao na ratni plijen. Protok vremena tom stanju daje pravo građanstva.

Uz to, u vrijeme izuzetno ubrzanih promijena u cijelom svijetu, ovakav scenario znači potpuni gubitak svake perspektive za što, treba ponoviti, većina građana BiH ne snosi odgovornost, kao što ne snosi odgovornost za genocidnu agresiju koja ih je zadesila. Ta činjenica, da ne mogu izraziti svoju volju i da ne mogu uticati na razvoj događaja u svojoj zemlji nakon 25 godina od uspostavljanja mira potpisivanjem Dejtona, izvor je frustracija i udaljavanja od cjelokupnog procesa na koji se gleda kao na nesreću koju treba preživjeti.

Bosansko-hercegovački model suživota

Vijesti iz Evropske unije, da put prema članstvu BiH može potrajati desetinama godina, primljene su s rezignacijom, jer građani BiH vide u EU društveni i privredni sistem koji osigurava mir i prosperitet stotinama miliona Evropljanja, te očuvanje demokratskih vrijednosti, dakle, sve ono što žele i za sebe. Tim prije što su uvjereni da ukupni ljudski i ostali resursi, kojima raspolaže BiH, nimalo ne zaostaju za onima u okruženju.

Nadalje, neki kulturološko-historijski aspekti, pogotovo duga tradicija suživota (što je svojevrsna, autentična bosansko-hercegovačka paradigma integracijske koegzistencije) trebali su biti dobrodošla preporuka za članstvo u zajednici utemeljenoj na identičnim vrijednostima.

Vezano s tim, druga nepovoljna okolnost za BiH jeste uspon politika u EU koje se temelje na  primordijalnim identitetima u Evropi. Multikulturalnost je sve manje vrijednost koju treba njegovati; neki lideri političkih stranaka desnog spektra u suživotu vide opasnost za opstanak “čistih” autohtonih zajednica, te traže reduciranje broja i društvene vidljivosti “alohtonih” (Geert Wilders) elemenata. Kako se radi o strankama s ozbiljnim uticajem u evropskom parlamentarnom životu teško je očekivati razumijevanje za bosansko-hercegovački model suživota, dok njegova

ideološka suprotnost biva artikulirana u visokim forumima evropske demokratije. Logično je da apologeti i negatori genocida nad nesrpskim civilima u BiH, vide saveznika u ovim trendovima.

Vrijeme će pokazati koliko su u pravu.

Geopolitički čvor

Pitanje Kosova i momenat pokušaja njegovog razrješenja predstavlja još jednu nepovoljnu okolnost. Namjera velikosrpske politike je da iskoristi tenziju nastalu u ovom geopolitičkom čvoru između SAD, EU i Ruske Federacije, te da uz podršku Moskve pokuša iznuditi neku kompenzaciju na štetu Bosne i Hercegovine za “gubitak” Kosova.

Tokom agresije predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, opravdavao je etničko čišćenje civilnog stanovništva potrebom da se spriječi stvaranje “muslimanske države” u BiH, a trenutni nosioci velikosrpskog projekta očekuju od međunarodne zajednice razumijevanje, pa i nagradu za učinjene napore.

Franjo Tuđman, bivši predsjednik Hrvatske, koji se oportunistički priključio Miloševiću u dogovoru o podjeli BiH, često je predstavljao Hrvatsku kao “predziđe kršćanstva” u istom kontekstu.

Ove insinuacije, koje su i danas aktuelne, uglavnom su upućene zapadnom auditoriju radi slabljena pozicije BiH i prikazivanja vlastite politike kao “predziđa” pred “islamskom opasnošću”. Slični pokušaji nailaze na odbijanje, pa čak i na osudu u zvaničnim krugovima, posebno kada impliciraju pravdanje za zločine nad Bošnjacima islamske vjeroispovijesti.

Uostalom, presude Haškog tribunala nedvosmisleno označavaju politike koje predstavljaju opasnost za susjede i politike od kojih treba braniti, ne samo evropske nego i univerzalne vrijednosti.

Nasuprot ovome stoji činjenica da Bošnjaci muslimani nikada nisu tražili ništa drugo osim

da im se omogući da žive u modernoj, demokratskoj, građanskoj, sekularnoj državi slobodnih i ravnopravnih građana. To su činili prije početka agresije, za vijeme agresije, prije i poslije Dejtona, putem medija, NGO-a, političkih i vjerskih predstavnika, javno, urbi et orbi na svakom forumu. Proklamirane evropske vrijednosti su vrijednosti koje su Bošnjaci muslimani nasljeđivali stotinama godina; one su u temelju njihovog civilizacijskog etosa i to je za svakog objektivnog posmatrača bilo očigledno iz njihovog ponašanja u ratu i miru.

Krivce za današnje stanje treba tražiti među onima koji su te vrijednosti doslovno ubijali, naočigled cijeloga svijeta.

Ideje o razmjeni teritorija između Kosova i Srbije, koje su u opticaju u diplomatskim krugovima, uvode presedan promjene međunarodnih granica na vrlo osjetljivom prostoru što ugrožava mir, ne samo u BiH, nego i u Evropi. Uz to, jedan takav potez bi implicirao amnestiju svih zločina nad stotinama hiljada stanovnika bivše Jugoslavije, jer bi pogodovao dovršavanju najvećeg zločinačkog projekta u Evropi nakon Drugog svjetskog rata u ime neprincipijelnih realpolitičkih nagodbi.

Historijski i kulturološki kontekst

Uzroke ovakvim parcijalnim pristupima treba tražiti ne samo u odsustvu historijskog i kulturološkog konteksta iz fokusa razmatranja i djelovanja, nego i konteksta aktuelnog stanja  i samoga Dejtona, te posebno onog njegovog dijela kojim se nalaže zaštita osnovnih ljudskih prava. Uzroci i posljedice onoga što se dogodilo u BiH neumitno se pod teretom vremena i drugih događaja povlače u drugi plan. Zbog toga se podsjećanje na svaki od ovih aspekata nameće kao nužno za potpunije razumijevanje ovog dugotrajnog i složenog pitanja, a samim tim i na svrsishodnije djelovanje.

Ako pođemo od mišljenja da je agresija na Bosnu i Hercegovinu bila izuzetak, otklon od normalnog, dugo čekanje povratka u normalnost čini da ta anomalija dobije pravo građanstva i da se prelije preko granica ove zemlje kao ne sasvim poželjna, ali, ipak, prihvatljiva norma. To čini kodeks vrijednosti na kojem su NATO i EU zasnovani neprirodno prostorno ograničenim.

Demokratske vrijednosti ne mogu biti prostorno ograničene niti ekskluzivne, jer time gube karakter univerzalnosti, posebno kada se radi o jednom relativno malom području. Poruka koja se šalje iz BiH toksična je i pogubna za društveno i političko uređenje Evrope; gotovo da najavljuje radikalno pomijeranje paradigme jer najavljuje mogućnost usvajanja rezultata genocida kao da se radi o neminovnosti, djelovanju više sile, a ne o zločinačkom projektu.

(Doktor Silajdžić bio je ratni predsjednik Vlade Republike BiH, kopredsjedavajući Vijeća ministara BiH i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine)

U sljedećem nastavku: Tendencije horizontalnog osvajačkog širenja

(Vijesti.ba / Avangarda.ba)

– Pokušajmo se još više uozbiljiti, jer ove dvije sedmice su bitnije nego prethodne dvije. Naime, na terenu primjećujemo da imamo jako puno febrilnih stanja. Testirani ljudi koji se rade ovih dana nemaju puno veze s ovim klasterima. Mislimo, a vjerovatno ćemo to i na terenu potvrditi, da imamo tzv. transmisiju bolesti – rekao je Kordić.
 
Maksimalan oprez je najbitniji, kaže ovaj doktor, dodavši da će puno ljudi koji će biti testirani vrlo vjerovatno imati blage ili nikakve simptome, ali će ipak biti pozitivni na koronavirus.
 
– Sve ove mjere koje komuniciramo ovih dana su sljedeće dvije-tri sedmice jako važne, inače nam se sprema vrlo ružan scenarij – upozorava Kordić.
 
Pozvao je građane na odgovornost i poručio im da ostanu kod kuće naredne dvije sedmice i poštuju sve mjere koje su izrekle nadležne instance.
 
Odgovarajući na pitanja, podsjeća da je epidemija koronavirusa u Mostaru počela sa dva uvezena slučaja – jednim navodno iz Italije i drugim iz Banjaluke.
 
– Prije toga smo mi tražili strožije mjere, ideja nam je bila da pokušamo kontrolirati ulaske u Mostar kamiona, vozača, ljudi koji dolaze na poslovne sastanke. Nažalost, tad nije bilo istomišljenika i radilo se ovako kako se radilo – istakao je Kordić.
 
Upitao je “zar su nam potrebne nekakve zapovijedi da sačuvamo svoje i zdravlje svojih najmilijih?”
 
– Pa ja ne znam kome nije jasno šta se dešava, jer ovo traje četiri mjeseca, a ne četiri dana. Pa hajmo se malo urazumiti. Meni osobno nije bitno više hoće li ovaj ili onaj štab donijeti bilo kakvu zapovijed i hoće li se to kršiti s nečijom nadležnošću i odgovornošću. Bitno mi je kako ćemo izaći iz ove epidemije, a to ovisi samo o nama, ne ni o kakvim štabovima, civilnim zaštitama ili nekome drugome – potcrtava Kordić.
 
– Ljudi pustite brojke, nemojte na televiziji pratiti ove naše izvještaje. Oni su bitiniji epidemiolozima i ljudima iz struke, da vidimo kako nam ide epidemija. Vi trebate samo jednu stvar raditi – ostati kući, upaliti nekakav dobar film i zabaviti se sa svojom porodicom dvije sedmice. Pa Bože dragi, zar je to problem – poručio je Kordić.

Istakao je da niko od prisutnih na današnjoj konferenciji ne može sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da nije inficiran koronavirusom i da nije prijetnja za nekog drugog.

– Upravo vam to hoću prenijeti s terena – ljudi koje testiramo i budu pozitivni su u šoku, jer kažu da nemaju nikakvih simptoma – kazao je Kordić.

Ponovio je da u HNK postoji lokalna transmisija, te da svako svakoga može zaraziti.

– Nema više priče o klasterima. Nije bitna priča o klasterima, bitno je da imamo veliki broj oboljelih. Imamo veliki broj asimptomatskih bolesnika koji su pozitivni i vjerovatno ne pripadaju nijednom klasteru – rekao je Kordić.

Ističe da je na području grada Mostara trenutno potvrđeno 33 pozitivna slučaja od ukupnog broja testiranih.

– Nažalost, nemamo trenutno mogućnost istestirati 100.000 stanovnika grada Mostara, da bismo znali stvarno koliko pozitivnih imamo. Brojke drugih zemalja koje su prolazile i još uvijek prolaze ovu našu priču kažu – ovaj broj pozitivnih puta 10 je otprilike procjena pozitivnih za koje mi ne znamo. I to je ono što nas zapetljava. Kad bi bilo istina da nas je samo 33 pozitivnih, pa vjerovatno bismo riješili epiemiju do sutra jer bismo te ljude izolirali i bilo bi sve OK. Međutim, ljudi među nama trenutno hodaju koji su zdravi, ali su zarazni i za sebe i okolinu opasni – poručio je Kordić.

(Vijesti.ba)

… šefica Klinike za plućne bolesti i tuberkulozu “Podhrastovi” i doktorica koja je bila angažirana u vrijeme kada se u Jugoslaviji borilo sa epidemijom Variole (boginja).

Naglašava da su vlasti u Bosni i Hercegovini, odnosno sve institucije na svim razinama dobro reagirale, ali je druga stvar što one nisu dobro opremljene.

“Strah ne treba da preovladava pa da od straha ne znamo ni šta radimo. U ovoj sitauciji se moraju slušati nadležni, odnosno poštovati i slijediti mjere koje su date”, poručila je dr. Dizdarević.

Naglašava da je vrlo važno održavati ličnu higijenu kroz često i temeljito pranje ruku. Iako, kaže dr. Dizdarević, postoji puno dvojbi u javnosti. Smatra da je nošenje zaštitne maske dobro i preporučljivo jer na taj način smanjuje bar 10 do 20 posto mogućnost infekcije. Navodi da je važno njeno pravilno nošenje, odnosno dihtovanje na nosu i ustima kako bi se povećao zaštitni efekat.

“Mi govorimo kako je rizična grupa ova ili ona, da igra ulogu starost. Kada dođe bolest, nema granica. Postoji i mišljenje da će se virus povući s toplijim vremenom. To još ne znamo iako nama ovo vrijeme ide na ruku. Nema previše vlage i hladnog vremena koji donose prehlade. I to je povoljno”, ističe dr. Dizdarević.

Važno stvaranje kolektivnog imuniteta

Od početka je, navodi, razmišljala i stava je da nema mjesta tolikoj panici, ali sada, kako se virus širi, kako je to postalo pandemijskog karaktera, onda, naglašava dr. Dizdarević, svako treba da vodi računa o sebi i da svako bude svoj samokontrolor.

“Ne moramo sve slušati, ali mi iz silnih izvještavanja i silnih preporuka trebamo izdvojiti ono što je za nas važno i što će doprinijeti da nećemo prenijeti bolest na nekoga drugoga. Osnovna pravila su u ovome momentu da ipak postoji neki strah kod ljudi. Taj strah je zbog neizvjesnosti, srah zbog toga što je smrtnost velika. Ima i 50 posto ljudi koji se boje ne samo da će sebe ugroziti nego da će ugroziti svoju porodicu, ukućane, svoju okolinu i zaista su principijeli da se pridržavaju svih onih preporuka koje daje Krizni štab, ministarstva i sve instititucije koje su zadužene za kontrolu ovog koronavirusa”, kaže dr. Dizdarević.

Dr. Dizdarević navodi kako se na medijskim mrežama pojavila informacija kako nema nikakve efektivnosti protiv koronavirusa dok se ne stvori kolektivini imunitet.

“To je tačno. Kolektivni imunitet se može stvoriti onda kada vidimo da je obolio određen broj stanovništva i onih koji nisu zaraženi. Onda mi možemo donijeti neki zaključak o kolektivnom imunitetu. O tome je govorila i prof. dr. Mirsada Hukić, specijalista mikrobiologije, koja je iznijela stav da postoji razmišljanje o kolektivnom imunitetu. On je sada najbolji izlaz u svemu tome jer nema vakcine, nema antitijela, nema antiviralnih lijekova i na taj način moramo negdje oduška da nađemo, da budemo u sebi zadovoljni da možda postoje mogućnosti da mi nećemo oboliti”, kaže dr. Dizdarević.

Kihanjem se izbacuju kapljice na dužinu i do 2,5 metara

Međutim, ističe da smo mi sada u velikoj opterećenosti. Navodi da je u Kini sve ovo oko koronavirusa započelo. Ali, kaže dr. Dizdarević, Kina je ta koja je to savršeno organizovala da se za pet dana stvori toliko institucija, odnosno bolnica s velikim brojem kapaciteta mjerenim u hiljadama.

“To je nešto nevjerovatno. Svi imunomodulatori koji potiču su od nekih kineskih ili japanskih gljiva. To se koristi 50-ak godina. U Kelnu je bio jedan projekat koji je to istraživao. Oni su znači prirodno na neki način omogućili sebi da ne dođe do nekih alarmantnih situacija. Ali, ovo je sada izmaklo kontroli u ostatku svijeta. Izmaklo je zato što možda nismo sigurni ko je pravi uzročnik, nismo sigurni ko je pravi izvor. Jesu li to neki miševi, štakori, slijepi miševi, jesu li to životinje ili nije niko od njih. A, onda se prenosi na čovjeka. A, sa čovjeka na čovjeka ide kapljičnim putem. Mi znamo šta je kapljična infekcija. To je infekcija koja se širi vazduhom. Širi se govorom, kihanjem, kašljanjem”, navodi dr. Dizdarević.

Dr. Dizdarević je, navodi, imala veliki projekat s ekipom Klinike za plućne bolesti i tuberkulozu “Podhrastovi” gdje su ispitivali aktivnost kapljica kašnjaljem i kihanjem, te curenjem iz nosa.

“Utvrdili smo da su najopasnije one koje nastaju kihanjem. To zato što taj sadržaj kihanjem dostiže najdalje. On ide i preko 2,5 metara i tu su čestice u tom posljednjem dijelu. One su još sitnije i one su te koje prodiru dalje u disajne puteve i na taj način dovode, kako se sada opisuje, do nježnih pahuljastih promjena na plućima. To je zato što dolazi do najudaljenih dijelova dualnih areola. Dugo sam se pitala, izvještaji dolaze iz Kine, toliko ljudi smrtnih slučajeva i niko ne opisuje rendgenske promjene takvih pacijenata. Međutim, sada u posljednje vrijeme imamo opis i tih rendgenskih promjena. Moje objašnjenje je, vjerovatno je bilo s početka stanje da su naglo pacijenti umirali i oni nisu imali vremena da prave rendgene i zato su bili oskudni u toj dijagnostici”, navodi dr. Dizdarević.

Ali, ono što mi, kaže, tu moramo voditi računa jeste da ovo nije ni prva endemija, ni epidemija, ni pandemija već je to ko zna koja po redu.

Retrospektivno, ističe, kada se pogleda do 1882. godine umrlo je 200 miliona ljudi od tuberkuloze. Poslije pronalaskom vakcine, pronalaskom lijekova taj broj se smanjio, te nije više bila izražena velika smrtnost.

“Ali, 1992. godine ponovo je tubekuloza stavljena u globalni plan. I koronavirus je u globalnom planu. I SARS je u globalnom planu. Ovisno je gdje će biti PiK (prevencija i kontrola širenja) kod ove pandemije koronavirusa. PiK izbijanja u Kini sada jenjava. Oni sada daju dobra uputstva za Italiju. Oni su toliko bili ažurni, toliko su brzo reagovali da su sada u stanju da rade kliničke studije, da ispituju lijekove, da daju mišljenja drugim na koji način da postupe sa čitavom ovom situacijom u kojoj smo se našli”, ističe dr. Dizdarević.

Borba za pronalazak lijeka

Kaže da je kao mladi ljekar bila angažovana i radila kada je bila epidemija Variola (boginje) u Jugoslaviji.

“To je bilo strašno. Nisi čekao hoćeš li oboliti ili nećeš. To se išlo na sve strane da se pomogne. Poslije mnogo godina došla mi je pacijentica, poznanica na Kliniku za plućne bolesti i tuberkulozu ‘Podhrastovi’ koja je preživjela Variolu s jakim ožiljcima po licu. To je strahota. Kod nje su čak i obrve bile u ožiljcima. To je bila katastrofa”, navodi dr. Dizdarević.

Kaže kako smo imali 1918. godine i veliku epidemiju i pandemiju “Španske gripe” od koje je prema nekim navodima umrlo 30, a u zvaničnim izvještajima se navodi da je to bilo oko 70 miliona ljudi. To su, kaže dr. Dizdarević podaci koji su strašni.

“Imali smo 2003. godine SARS. Isto je to jedna vrsta akutnog respiratornog distress sindroma s A virusom. Sve su to neke bolesti koje dovode čovječanstvo u iskušenje. Sve ovo nam ukazuje da moramo voditi računa o sebi, voditi računa o okolini, voditi računa o svojim ukućanima, družite se, ali svakako vodite računa s kim ćete se družiti. Ovo što je sada kod nas napravljeno kao mjere je stvarno dobro. Sve razne institucije su napravile sve što su mogle, ali pitanje je kada će PiK korone biti u BiH. Očito ovo još nije PiK koronavirusa. Hoće li to biti za dva-tri mjeseca, a onda smo se već iscrpili. I onda kada budemo trebali jako aktivno da radimo već ćemo biti iscrpljeni i na taj način ćemo voditi računa šta smo i gdje radili”, navodi dr. Dizdarević.

Navodi kako su grupe podijeljene u naučnike istraživače za vakcinu, naučnike istraživače za terapiju, epidemiologiju i naučnike koji su kapa svima i koji vode računa o svemu tome i kontaktiraju putem telefona online da se vidi kakva je situacija.

“Po ovim analizama što svijet i nauka kaže, kod nas u BiH još nije PiK. Ali, činjenica ako se ne budemo pridržavali mjera da ćemo spriječiti širenje virusa. Vidite šta se desilo sa slučajem sa proslave u preduzeću Igman gdje je bila zaražena osoba iz Beograda. On je koristio mikrofon i svaki čas su se mijenjali korisnici. I sva četvorica koja su sudjelovala u tome svi su obolili. On je bio korektan kada je saznao da je zaražen pa je odmah obavijestio ostale i tako su otkriveni. Treba odgovornost. Ona je ovdje ključna”, kaže dr. Dizdarević.

Navodi kako je veoma dobre i jasne upute dala sociolog Jasna Bajraktarević o odgovornosti građana.

“Zaista u ovoj situaciji je najvažnija odgovornost da bi izbjegli PiK javljanje ove bolesti. Neko predviđa da će sve trajati i do dvije godine ako se ne pronađe lijek. Sada je prestiž ko će to učiniti. Otima se Amerika, Kina, Japan, Holandija… Engleska na veliko radi sa antiviralnim lijekovima. Uveliko se ispituju i leukotrijenski lijekovi, lijekovi koji se upotrebljavaju za reumatizam. Sve je to nešto što nauka razmišlja šta bi moglo da bude. Sada se ispituje da nema koliziju s koronavirusom. Jer, pojedini lijekovi koji bi odgovarali kao terapijski, koji bi bili efektivni mogli bi se uključiti. Ispituju se čak i eritromicini. Oduvijek sam mislila da su sumamed, azitromicin, doksiciklin jedini od antibiotika koji mogu na neki način da onemoguće širenje virusa. Iako, virus dođe i ode. Nekada ima i komplikacija. Sada ispituju tu grupu lijekova astromicina da vide njihovu efektivnost kod primjene oboljenja koronavirusom”, kaže dr. Dizdarević.

Respiratori, lijekovi i dijagnostika moraju biti u ratnim rezervama

Međutim, činjenica je da je, kaže, koronavirus nepoznat.

“Imamo simptome koji su simptomi gripe i imamo koji su popratni simptomi. A, imamo koji mogu da budu asimptomatski, gdje nema ništa. I često u medicini imate infekciju, ali nemate oboljevanje. Ali, ovdje, kod koronavirusa nije tako. Ovdje ako je neko zaražen bez obzira ima li simptome ili ne mora u karantin”, ističe dr. Dizdarević.

Ističe, i primjer tuberkuloze u slučaju zaraze. Navodi sa smo mi svi 90 posto prokuženi klicom tuberkuloze, ali da 10 posto toga oboli. Može se, kaže dr. Dizdarević, zamisliti onda koji je to dijapazon da se 90 posto inficira, a samo 10 posto oboli.

“A, ovdje kod koronavirusa nije tako. Ovdje čim si bio u kontaktu, ako se potvrdi bez obzira imaš li simptome ili ne, mora uslijediti izolacija. Simptomi kod blažih oblika su male temperature, malo jača drhtavica, za razliku od H1 N1, gdje su jako visoke temperature, gdje ukoliko se nije dala vakcina išlo je u SARS, akutni respiratorni distress sindrom koji latalno završava. No, ovdje imamo blage simptome i kašalj koji ne traje dugo, više je suhi. I karakteristika za razliku od drugih virusnih promjena tu nema neko curenje iz nosa, suzenje očiju i imate otežano disanje, ali ne uvijek. Drugi stepen je jače otežano disanje koje ide s nedostatkom daha. Treći stepen ide u akutni respiratorni distress sindrom gdje vodi do sepse, septičnog šoka i letalnog ishoda. To je ono zbog čega se traže ventilatori”, kaže dr. Dizdarević.

Ističe da sada tražimo ventilatore, oksigulatore, respiratore, ali da je uvijek u ratnim rezervama trebalo da bude viška u slučaju potrebe.

“Nije samo kod nas, to je u čitavom svijetu. Ne možeš sada tražiti odjednom 400 ventilatora ili respiratora, a nema ih nigdje. Važna je i obuka ljekara. Treba ga znati uključitu, tu vještačku ventilaciju. Veoma je važna i ratna rezerva u lijekovima, dijagnostici i u terapiji. Hvala bogu kada imamo Svjetsku zdravstvenu organizaciju”, naglašava dr. Dizdarević.

Navodi kako se nije smjelo desiti da nemamo Kliniku za plućne bolesti i tuberkulozu, koja je pretvorena u izolatorij.

“Klinika za plućne bolesti u ovakvim okolnostima je neophodna. Sada se ljekari nalaze na Kliničkom centru na nekoliko mjesta. Ko zna kada će se sve to ponovo uspostaviti. Ko sada rukuje tim aparatima koji su veoma važni za tretman plućnih bolesnika. Mnogo smo truda i rada uložili da bi osposobili Kliniku za plućne bolesti i tuberkulozu. U ratu sam išla kroz tunel kako bismo se borili i stekli mogućnost da kliniku stavimo na referalno mjesto kada je u pitanju liječenje tuberkuloze, ugradili smo lift kojeg nije bilo posredstvom donacija. Nije se smjelo dozvoliti da Klinika za plućne bolesti i tuberkulozu ne bude na usluzi pacijentima u svom kapacitetu”, poručuje dr. Dizdarević.




(Vijesti.ba / AA)

Od 64 zaražena u BiH, danas je zabilježeno čak 24 slučaja zaraze.

Mostar i Konjic

Prvo su potvrđena dva nova slučaja zaraze virusom Covid 19 u Mostaru, kao i četiri u Konjicu. U Mostaru je riječ o kontaktima supruge prvozaraženog. Drugo žarište je u Konjicu, a među zaraženima i direktor kompanije Igman  Đahid Muratbegović. Nulti bolesnik u Konjicu bila osoba koja je državljanin Srbije. Sva četiri zaražena imali su kontakt sa ovom osobom.

Zenica i Bihać

Nova dva slučaja zaraze koronavirusom potvrđena su nakon testiranja na KCUS. Urađeno je ukupno devet novih testova, a dva su pozitivna: po jedan iz Zenice i Bihaća. Od zaraženih, jedan je taksista, a drugi je bio u Italiji.

– Ženska osoba, rođena 1963. godine, koja je bila smještena u izolaciji, testirana je jučer i nalaz je bio pozitivan. Radi se o još jednom uvezenom slučaju, jer je žena stigla iz Italije – kaže predsjednik Kriznog štaba i ministar zdravstva ZE -DO Kantona Adnan Jupić.

Također su testirani uzorci iz Brčkog, Kiseljaka i Sarajeva, ali su bili negativni.

Republika Srpska

U RS je danas registrovano 16 novih slučajeva zaraze virusom korona, rekao je ministar zdravlja i socijalne zaštite RS Alen Šeranić na konferenciji za novinare nakon sjednice Republičkog štaba za vanredne situacije koja je održana danas u Banjaluci.

Šeranić je rekao da je testirano 50 uzoraka, od kojih je 16 pozitivno na virus korona. U pitanju je deset žena i šest muškaraca.

On je naveo da je devet slučajeva vezano za treći klaster u Banjaluci.

(Vijesti.ba)

– U skladu s Odlukom o obaveznoj izolaciji svih građana koji ulaze u BiH u trajanju od 14 dana, od 06.00 sati jutros (16.3.2020. godine) federalni inspektori raspoređeni su na ukupno 15 graničnih prijelaza u FBiH (granični prijelazi Bijača, Orašje, Izačić, Kamensko, Gorica, Aerodrom Sarajevo, te na devet dodatnih prijelaza – GP Doljani, GP Velika Kladuša, GP Gabela Polje, GP Bosansko Grahovo/Strmica, GP Osoje, GP Čepikuće, GP Neum 1, GP Neum 2 i GP Ivanica), gdje će neprekidno, u toku 24 sata u tri smjene vršiti kontrole putnika i roba te izricati mjere zabrane/izolacije prema uputstvima nadležnih državnih i federalnih organa – navodi se u saopćenju.

Kako se nadalje navodi, prema pojašnjenju Ministarstva civilnih poslova BiH, spomenutom odlukom se izuzimaju profesionalni vozači kamiona (domaći i strani), čiji će se status definisati prema posebnom protokolu.

Iz FUZIP-a napominju da je dvadesetčetverosatni rad federalnih  sanitarnih inspektora već nekoliko dana organizovan na graničnim prijelazima – Bijača, Orašje, Izačić, Kamensko, Gorica, Aerodrom Sarajevo i Aerodrom Tuzla.

Istovremeno, podsjećaju da su u okviru sanitarne kontrole, svi putnici koji ulaze u BiH/FBiH dužni popuniti sanitarni upitnik i dati tačne i vjerodostojne informacije o zemlji iz koje dolaze, te trenutnom zdravstvenom stanju.

– Davanje lažnih podataka predstavlja krivično djelo propisano članom 348. Krivičnog zakona FBiH, a za što je propisana kazna do tri godine zatvora – upozoravaju iz FUZIP-a.

Usto, apeluju na putnike/osobe, kojima su od federalnih sanitarnih inspektora izrečene mjere ograničenog kretanja/izolacije u periodu od 14 dana, da se striktno pridržavaju izrečenih mjera, te ponovno upozoravju da je kršenje propisanih mjera kažnjivo u skladu s članom 225. Krivičnog zakona FBiH.

– Propisana kazna za nepostupanje po propisima ili naredbama nadležnih organa je do jedne godine zatvora – navodi se u saopćenju.

Prema dosad dostupnim informacijama, federalni sanitarni inspektori su izdali ukupno 2.498 rješenja o stavljanju putnika/osoba pod zdravstveni nadzor/ograničenom kretanju/izolaciji putnika/osoba na period od 14 dana.

FUZIP, svakodnevno, kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova i upravama policije dostavlja spiskove – tabelarne preglede osoba kojima su izdata rješenja od federalnih sanitarnih inspektora (s imenima i prezimenima, adresama i kontakt telefonima osoba/putnika i datumom izdavanja rješenja), na osnovu kojih će policijski organi u FBiH poduzimati mjere iz svoje nadležnosti u vezi s poštivanjem naredbi iz donesenog rješenja nad putnicima/osobama kojima su od federalnih sanitarnih inspektora izrečene mjere ograničenog kretanja/izolacije u periodu od 14 dana.

– Molimo građane da sve uočene nepravilnosti prijave na kontakte FUZIP – telefon za prijave: 033 /22 66 44  (otvoren 24 sata), e-mail: info@fuzip.gov.ba, ili poštom, na adresu Fehima ef. Čurčića br. 6. Sarajevo – navodi se u saopćenju.


(Vijesti.ba)

… Anis Ajdinović u nedjelju na vanrednoj konferenciji za medije u Sarajevu.

Putnici koji ulaze u BiH dužni su da ispune sanitarni upitnik, međutim za to od danas neće biti potrebe s obzirom na to da će započeti obavezna izolacija osoba koje se vrate u zemlju. Ajdinović naglašava da će to značajno olakšati posao sanitarnim inspektorima koji su raspoređeni na graničnim prelazima.

– Državljani BiH koji dođu iz Italije, Španije i Njemačke obavezno idu u izolaciju 14 dana. Od sutra će to važiti za sve građane BiH, bez obzira iz koje zemlje dolaze u BiH. Oni će biti upućeni u izolaciju u svoje domove i morat će poštivati donesene mjere. Veliko pitanje je kako osigurati da se građani pridržavaju mjera izolacije, jer svi raspoloživi ljudski kapaciteti su na granicama, ali radimo na pronalasku rješenja. Ta vrsta krivičnih djela nalaže uključenje kantonalnih MUP-ova i nadležnih tužilaštava da se uključe u cijeli proces praćenja državljana BiH u izolaciji. Mi smo spremni za ove aktivnosti i želimo držati stanje u ravnoteži – rekao je u nedjelju Ajdinović.

Kako je kazao, podaci govore da BiH u ovim trenucima odolijeva naletu virusa, jer slučajeva zaraze koronavirusom nema mnogo. Vjeruje da će narednih petnaestak dana biti od krucijalne važnosti u borbi BiH protiv ove “pošasti”.

Naglasio je i da se na graničnim prijelazima Bijača, Kamensko, Gorica, Izačić, Šamac i Orašje, kao i dva međunarodna aerodroma Tuzla i Sarajevo u tri smjene provode pojačane kontrole putnika, te da će u slučaju potrebe isto biti urađeno i na aerodromu u Mostaru.

– Sve informacije kojima raspolažemo o osobama koje ulaze u BiH dijelimo sa MUP-ovima kao i kolegama iz Republičkog inspektorata Republike Srpske, posebno kada su u pitanju osobe s prebivalištem u tom entitetu, a ušli su u zemlju preko Federacije BiH. Republičkom inspektoratu proslijedimo njihove podatke kako bi proveli mjere izolacije, a zatim kontrolisali da li se mjere poštuju – kazao je Ajdinović.

Dodao je da u mjerama kontrole značajno pomažu termalne kamere na aerodromima u Sarajevu i Tuzli, koje pomažu u detekciji povećane tjelesne temperature, te da bi te kamere uskoro trebale biti postavljene i na najfrekventnijim graničnim prijelazima.

(Vijesti.ba / FENA)

Hamid Čustović, redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, naglasio je da BiH ne upravlja efikasno i planski zemljišnim resursom, te da se o tom problemu u javnosti jako malo govori.

“BiH ne upravlja efikasno i planski zemljišnim resursom, kao jednim od najvažnijih kojeg ima. Možemo slušati u svakodnevnoj praksi različite aspekte i probleme zaštite životne sredine, okoliša i tome slično. Pogotovo ove godine je bio aktuelan zrak. O zemljištu se vrlo malo govori ili se skoro nikako ne govori. Političari, također, o tome problemu ne govore previše. U svakom slučaju ima pogrešna percepcija u društvu da mi imamo dovoljno zemljišta i da imamo dovoljno kvalitetnog zemljišta, što je još gore. Zapravo, ta percepcija je potpuno pogrešna. Ako bi se gledalo sa stanovišta poljoprivredne proizvodnje i neobrađenih površina, možda je to tačno. Ali, sa stanovišta zemljišta kao resursa mi ga nemamo u dovoljnoj količini i, s druge strane, ti resursi u našim uslovima BiH imaju niz ograničenja sa stanovišta njihove produktivnosti“, naglasio je Čustović.

Dodao je da je upravljanje zemljištem kao resursom veoma složeno, ne samo sa strane održivog upravljanja nego i u pravnom, organizacionom i svakom drugom pogledu. Zemljište je, prema njegovim riječima, 90 posto privatno vlasništvo, što dodatno usložnjuje problem.

“Ono što je jako važno kada je zemljište u pitanju postoje različite interesne grupe, prije svega, sa stanovišta tog prostornog upravljanja zemljištem, a nivo odlučivanja u zemlji kakvoj živimo je veoma disperzan, potpuno različit. Recimo na nivou BiH nemate nikakve nadležnosti, u entitetu Republika Srpska prilično centralizirane nadležnosti, dok u Federaciji BiH te nadležnosti se prelamaju, preklapaju u smislu da federacija fiktivno ima određene nadležnosti, kantoni nešto veće, a lokalne zajednice daleko veće. Što je niži nivo upravljanja ovim resursom, to je gore za ovaj resurs“, smatra Čustović.

Kako profesor navodi, na lokalnom nivou interesne grupe i pojedinci poljoprivredna zemljišta pretvaraju u građevinska, što je ogroman problem.

“Zapravo na lokalnim nivoima nemate političke i interesne grupe koje bi stale u zaštitu zemljišta kao takvog. To je problem u BiH, ali moram reći da je to i globalni problem. Dvije milijarde hektara zemljišta je pod pritiskom, pod nekim od procesa degradacije“, objašnjava Čustović.

Naglasio je da se s pravom postavlja pitanje da li je zemljište kao resurs u stanju da do 2050. godine prehrani preko 9,3 milijardi ljudi koliko se očekuje da će ih biti na planeti Zemlji.

“Tih resursa i kod nas, ali i globalno u svijetu je svaki dan, svake minute sve manje“, upozorio je Čustović.

Kazao je i da što više tehnologija napreduje i što se više inputa stavlja u zemljišta sa stanovišta navodnjavanja, ishrane, odnosno gnojiva i vještačkih hemikalija, zemljište postaje problematično.

“Kada je zemljište u pitanju, ne možete očekivati da imate čistu vodu ako nemate čisto tlo“, istakao je Čustović.

Profesor je ukazao i na činjenicu da iz političkih razloga već godinama BiH nema na državnom nivou Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, na čemu insistira Evropska unija.

“Naravno da ćemo tu imati jako velikih problema i gubitaka, s obzirom na to da je u okviru razgovora sa Evropskom komisijom skoro 60 pitanja i problema vezanih za zaštitu životne sredine, poljoprivredu i ruralni razvoj. To su krucijalna pitanja sa stanovišta pristupa Evropskoj uniji“, zaključio je Čustović.


(Vijesti.ba / AA)

Istakao je da je sastanak članova Predsjedništva o Programu reformi BiH, kako je naveo, vrhunac “neozbiljnosti, laži i manipulacije koje vladajuće elite sprovode prema građanima”.

-Jasno je da su i njihova tobožnja neslaganja i političke razlike samo predstava za javnost i da im je najvažnije traženje izgovora u obmani vlastitog naroda umjesto da saopšte punu istinu o NATO putu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine koji je sada potpuno trasiran Programom reformi – rekao je Borenović novinarima u Banjoj Luci.

(Vijesti.ba / FENA)

“Politička kriza će prestati kada nestane Bosne i Hercegovine”, izjavio je Dodik nakon susreta sa srpskim nacionalistima, piše berlinski list Tageszeitung citirajući Euronews od 21. februara.

“Kada član najvišeg tijela bh.države saopšti kako želi uništiti državu koju predstavlja je do sada neviđen akt u Evropi. Ali da je on u tome naišao na podršku predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića pokazuje da Dodikova pozicija nije samo retorika”, konstatuje novinar TAZ-a Erich Rathfelder.

On pojašnjava kako su se “Dodik i Čović udružili i 13. februara postavili ultimatum”. Dodik traži od Ustavnog suda BiH da u roku od 60 dana povuče odluku po kojoj je poljoprivredno zemljište vlasništvo države BiH, a ne entiteta. On želi da vlasništvo prenese na Republiku Srpsku. Dodiku, piše dalje TAZ, “smeta i nezavisnost Ustavnog suda a prije svega prisustvo stranih sudija. U Ustavnom sudu pored 6 lokalnih sudija – iz svakog naroda po dva – djeluje i troje međunarodnih sudaca koji dolaze iz Suda za ljudska prava u Strazburu. Oni, kako kaže Dodik, moraju nestati”.

Privatizirati zemljište i izvući profit za svoju nacionalističku kliku

Ali, ne radi se samo o kontroli pravosuđa, konstatuje berlinski list i citira opozicionog političara iz Beograda Čedu Jovanovića, koji je za list Bosna Daily izjavio da je to samo “manevar Dodika kako bi mogao privatizirati zemljište i iz toga izvući profit za svoju vladajuću nacionalističku kliku”.

TAZ potom pojašnjava šta navodi Dragana Čovića da sarađuje sa Dodikom: “Vođa Hrvata želi promjenu Izbornog zakona u Federaciji BiH, jer mu smeta što u ovom entitetu i Nehrvati mogu da biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Na taj način je izabran sadašnji hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić, koji nije nacionalista, već hrvatski političar lijevog političkog spektra i sa jakim vezama sa civilnim društvom. Čović međutim želi apsolutnu kontrolu nad Hrvatima u BiH. Ujedno teži i teritorijalnoj podjeli entiteta Federacije BiH i stvaranju trećeg entiteta u koji bi bili uključeni kantoni sa hrvatskom većinom”.

Čović posjetio Moskvu prošle sedmice

Dodik je Čoviću u februaru dao podršku za taj plan, ističe se dalje u članku TAZ-a. “Oba političara imaju jake veze sa Rusijom. Čović je prošle sedmice posjetio Moskvu. Istovremeno su u Republici Srpskoj aktivni ruski vojni savjetnici. Predsjednik Putin bi po potrebi mogao usijati konflikt u BiH.”

Ovakav razvoj situacije budi otpor zapadnih sila. “Američki ambasador u BiH Eric Nelson rekao je Dodiku da su granice i teritorijalni integritet BiH zacrtani u Dejtonskom sporazumu. Politika EU je preslaba, žali se bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling. On traži od Brisela da se jasno pozicionira.”

Sve to je kod stanovništva BiH izazvalo strah od novog rata. “Šef diplomatije BiH 90-tih Haris Silajdžić izjavio je nedavno za TAZ da se stavovi Dodika i Čovića podudaraju sa ratnim ciljevima nacionalista. Većini ljudi u BiH je jasno da Dodik ima dugoročnu strategiju. za nacionaliste u Srbiji pa i u Hrvatskoj multinacionalna BiH odavno nema osnovu za postojanje”, zaključuje se u članku lista TAZ.



(Vijesti.ba / DW)

“Politička kriza će prestati kada nestane Bosne i Hercegovine”, izjavio je Dodik nakon susreta sa srpskim nacionalistima, piše berlinski list Tageszeitung citirajući Euronews od 21. februara.

“Kada član najvišeg tijela bh.države saopšti kako želi uništiti državu koju predstavlja je do sada neviđen akt u Evropi. Ali da je on u tome naišao na podršku predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića pokazuje da Dodikova pozicija nije samo retorika”, konstatuje novinar TAZ-a Erich Rathfelder.

On pojašnjava kako su se “Dodik i Čović udružili i 13. februara postavili ultimatum”. Dodik traži od Ustavnog suda BiH da u roku od 60 dana povuče odluku po kojoj je poljoprivredno zemljište vlasništvo države BiH, a ne entiteta. On želi da vlasništvo prenese na Republiku Srpsku. Dodiku, piše dalje TAZ, “smeta i nezavisnost Ustavnog suda a prije svega prisustvo stranih sudija. U Ustavnom sudu pored 6 lokalnih sudija – iz svakog naroda po dva – djeluje i troje međunarodnih sudaca koji dolaze iz Suda za ljudska prava u Strazburu. Oni, kako kaže Dodik, moraju nestati”.

Privatizirati zemljište i izvući profit za svoju nacionalističku kliku

Ali, ne radi se samo o kontroli pravosuđa, konstatuje berlinski list i citira opozicionog političara iz Beograda Čedu Jovanovića, koji je za list Bosna Daily izjavio da je to samo “manevar Dodika kako bi mogao privatizirati zemljište i iz toga izvući profit za svoju vladajuću nacionalističku kliku”.

TAZ potom pojašnjava šta navodi Dragana Čovića da sarađuje sa Dodikom: “Vođa Hrvata želi promjenu Izbornog zakona u Federaciji BiH, jer mu smeta što u ovom entitetu i Nehrvati mogu da biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Na taj način je izabran sadašnji hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić, koji nije nacionalista, već hrvatski političar lijevog političkog spektra i sa jakim vezama sa civilnim društvom. Čović međutim želi apsolutnu kontrolu nad Hrvatima u BiH. Ujedno teži i teritorijalnoj podjeli entiteta Federacije BiH i stvaranju trećeg entiteta u koji bi bili uključeni kantoni sa hrvatskom većinom”.

Čović posjetio Moskvu prošle sedmice

Dodik je Čoviću u februaru dao podršku za taj plan, ističe se dalje u članku TAZ-a. “Oba političara imaju jake veze sa Rusijom. Čović je prošle sedmice posjetio Moskvu. Istovremeno su u Republici Srpskoj aktivni ruski vojni savjetnici. Predsjednik Putin bi po potrebi mogao usijati konflikt u BiH.”

Ovakav razvoj situacije budi otpor zapadnih sila. “Američki ambasador u BiH Eric Nelson rekao je Dodiku da su granice i teritorijalni integritet BiH zacrtani u Dejtonskom sporazumu. Politika EU je preslaba, žali se bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling. On traži od Brisela da se jasno pozicionira.”

Sve to je kod stanovništva BiH izazvalo strah od novog rata. “Šef diplomatije BiH 90-tih Haris Silajdžić izjavio je nedavno za TAZ da se stavovi Dodika i Čovića podudaraju sa ratnim ciljevima nacionalista. Većini ljudi u BiH je jasno da Dodik ima dugoročnu strategiju. za nacionaliste u Srbiji pa i u Hrvatskoj multinacionalna BiH odavno nema osnovu za postojanje”, zaključuje se u članku lista TAZ.



(Vijesti.ba / DW)